Tko su ti ljudi sa posebnom energijom? Tko su ti ”probuđeni” o kojima se priča u zadnje vrijeme? Tko su ti osviješteni? Tko su ti ”radim na sebi” ljudi? Gdje su? Kako izgledaju? Gdje rade? Kako se ponašaju? Jesu li drugačiji? Bježiš li od njih?

Što te u njima tjera na bijeg? Što bude u tebi što ti stvara nemir? Sa čime se ne možeš suočiti? Što ne možeš prihvatiti?

Pričaju o sjenama, o mraku, o srcu, o duši. Kakvi su to termini odjednom? Zašto ne možeš spavati zbog njih, mičeš se od njih ali i dalje su ti u mislima? Ne slažeš se sa njima, ne želiš vjerovati u to što pričaju, ali dalje slušaš. Poskrivećki. Ne zanima te, ali te zanima. Strah te, ako budeš kao oni, hoćeš li biti čudan. Nitko te neće razumjeti. Što ako te ne prihvate? Što ako izgubiš neke prijatelje? Što ako budeš odbačen?

Toliko pitanja a toliko malo odgovora. Da sam i ja probuđena skroz dala bih vam odgovore. Odgovor za mene je u meni, odgovor za tebe je u tebi. Tako to ide. Sami tražite, i kada budete spremni, dobivate.

Znam samo ovo; to si ti u budućnosti koji ne guraš emocije pod tepih. To si ti koji razgovaraš sa partnerom a ne tjeraš inat. To si ti u budućnosti koji prihvaćaš da tvoje dijete ne želi slijediti tvoje snove već svoje. To si ti koji ne skrivaš suze. Koji si ranjiv. To si ti koji postavljaš granice. Kažeš Stop. Dosta. Ne želim. Ne više. To me ne služi više. To si ti koji usmjeravaš energiju na prava mjesta i prave ljude.

To si ti koji osjećaš, prihvaćaš, voliš i ne bježiš.

…

!! Danas više nego ikad u povijesti čovječanstva, ljudi rade na sebi, ili nazovite to kako želite da vam bude lakše. Danas je najnormalnija stvar terapija koja je do nedavno bila tabu tema i smatralo se da samo ludi to prakticiraju. Ljudi oko vas ne poznaju vas. Vi samo mislite da poznajete ljude koji vas okružuju. Bili oni vaša obitelj ili prijatelji. Svatko od nas ima svoju istinu i svoje demone sa kojima se bori. U svijetu nadmetanja i uspoređivanja teško je živjeti svoju istinu. Teško je živjeti svoje emocije, priznati ih i pokazati svijetu kakvi smo stvarno. Zbog dugogodišnjeg življenja prema tuđim očekivanjima i maskama koje nosimo otkad se rodimo, više nego ikad do sad ljudi traže pomoć jer se gube, jer misle da ne vrijede, jer se njihove potrebe i emocije uzimaju zdravo za gotovo. Ne moramo biti psiholozi da bi uvažili nečije postojanje. Dugujemo sebi prvo, zatim društvu, da radimo na sebi, riješimo svoje rane koliko možemo da bismo mogli biti bolji ljudi, prvo sebi pa zatim drugima. Kada se mi mijenjamo, sve se mijenja. Kada smo mi dobro, vidimo dobro. Kada smo mi ljubav, širimo ljubav. I još jednom, kada mi mijenjamo svoju svijest mijenja se kolektivna svijest društva. Moja promjena mijenja pet ljudi oko mene. Tvoja promjena mijenja pet ljudi oko tebe. Nismo loši pa se trebamo mijenjati, trebamo samo naučiti uvažiti osobu, emocije, njene dobre i loše dane. To učimo na način da naučimo uvažiti sebe. Uvažiti da život nije uvijek pozitivan, da umiremo, da nas boli, da smijemo uzeti predah, da si očistimo energiju, da si jak ako tražiš pomoć !!