Što bi nam sve bilo drugačije u životu da smo samo dali priliku.

Dala sam priliku sebi, životu i smrti. Dala sam priliku da si priđem i pitam se tko sam. Dala sam priliku životu da ga živim. Smrti da mi pokaže što je prava bol. Dala sam priliku strancu da mi se svidi. Istini da mi otvori oči. Prijatelju da me iznevjeri. Dala sam priliku ranjivosti da mi probudi neugodnost. Nježnosti da mi probudi povrijeđenost.

Dala sam priliku ljubavi da me zagrli i pokaže da je sve uvijek moguće. Dala sam priliku svemu novome što prolazim, a koračala sam sa strahom. Dala sam priliku novom listu svoje knjige, da budem nešto što prije nisam. Da se pitaju tko sam. Da se pitam jesam li spremna na nerazumijevanje svog novog tijela. Dala sam priliku da budem oči koje gledaju samo do sutra, jer mi je lijepo, i dala sam si priliku da mi bude lijepo.

I od sada na dalje svoj život živim tako da se pitam svaki puta, zašto ne bih dala priliku. Možda baš ta prilika je mene čekala. Možda baš trebam dati priliku toj osobi da mi pokaže svu magiju koju krije u sebi. Možda baš ta ideja s kojom se budim je rođena da bude moja svrha. Možda baš ti ljudi su ti kojima je potreban dio mene.

Možda baš sav život se sastoji u davanju Prilika.