03/09/2021

Predstava

$

Hodaš svijetom i hraniš si ego. Sa svakom novom pohvalom, novom odjećom, novim priznanjem. Svakom novom potvrdom da vrijediš. Potvrdom od okoline. Koja te zove kada im trebaš, da budeš zvijezda večeri, da budeš sve što oni nisu.

Onda ti plješću. Na tvojoj pameti, ljepoti, sposobnošću da zarađuješ. Život u materijalnom. Voliš to. Voliš kada plješću. Osjećaš se vrijednim. Paženim.

Poželjan si. Trebaju te. Vole te.

Dok traje predstava te vole. Onda slijedi povratak u realnost. Predstava je gotova. Kada se ugase svjetla pozornice, kada svaki glumac ode svojoj kući, ti se vraćaš u svoj dom. Ili samo kuću, dom je ipak osjećaj. Kada dođeš sam kući, u prazno, u tišinu, u mir…

Ili nemir.

Nema pljeska. Gledaš si lice u ogledalu. Nema podrške od odraza koji te gleda. Sam si sa sobom. Što vidiš? Tko si? Tko si bez ljudi? Ima li života u tebi kada ostaneš sam?

Kada prestane tvoj život kroz živote drugih, tada počinje tvoj život. Imaš izbor svaki dan. Živjeti sebe ili nastaviti sa predstavom.

Život je predstava. Svi smo mi glumci. Neki malo bolji, neki vrhunski, a neki od nas su odlučili dati otkaz u kazalištu.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!