23/02/2024

Ponekad zaboravim svoju vrijednost

$

ponekad zaboravim svoju vrijednost

pa se sagnem ispod čovjeka

i čekam da me pogledom izabere

ponekad zaboravim

da sam ja ta koja bira

i sebe i druge

jer moju kožu je bilo teško obući

ponekad zaboravim

koliko svjetla ima u mojim porama

pa tražim druge da mi upale svijeću

a sama mogu napraviti požar

jer kroz moje tijelo

je prošla tolika tama

da imam svjetla za ovaj

i za sljedeći život

ponekad zaboravim svoju vrijednost

pa kažem glasu da se utiša

srcu da tiše kuca

duši da manje voli

rukama da manje grle

da ne bih bila previše

da ne bih bila premalo

da bih bila tako negdje

kao svi

”jednaki”

i onda se sjetim da moja najgora

noćna mora je da se probudim u svijetu

u kojem smo svi isti

i onda dam ljubav svom glasu

dopuštenje svom srcu

glasu da viče

srcu da voli i uvijek da drugu priliku

duši da uči i raste

istina

ponekad zaboravim svoju vrijednost

to se obično dogodi

na dan, dva, tri

i onda se sjetim tko sam

što sam prošla

što sam naučila

koga sam dotakla

tko me promijenio

sjetim se gdje idem

popravim se

pokupim sve svoje dijelove

i hrabro nastavljam

svojom stazom

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!