21/07/2021

Plave oči prijateljice

$

Gledam u tvoje plave oči i pitam se vidiš li mene kao što ja vidim sebe. Strahujem od pogleda koji će prodrijeti duboko i otkriti istinu koju skrivam godinama. Smijem ti se lagano i nadam se da vjeruješ mojoj glumi da je sve u redu, da je sve pod kontrolom. Gledam te i mislim u sebi vidiš li u meni ono što ja vidim u tebi. Isto mislimo, isto se smijemo, pozdravljamo se očima i obje se nadamo da ona druga neće shvatiti što nam je u srcu.

Tvoje trepavice duge i crne, poput zavjesa pokušavaju sakriti istinu kao što skrivam stan od pogleda susjeda. Da ne vidi netko slučajno da soba nije pospremljena. Nikad plavlje oči od tvojih nisam vidjela, osjećam da mi je srce na pladnju i da vidiš koliko sam flastera zalijepila. Mislim da isto to, ti misliš u sebi. Kada nastane tišina pokušavam rukama objasniti život koji leti tako lagano i brzo, praveći se da sve mogu i da mi sve ide od ruke. Teško je egu priznati da treba pomoć i da ne može sve sam. Onda će svi misliti da mi je život težak a imam najveseliji osmijeh na svijetu. Istreniran da se smije dok te gledam ravno u oči.

Ipak, tvoje plave oči me traže da se utopim u njima, da se prepustim valovima ili da uzmem dasku i naučim surfati. Možda se i utopim ali nekako me nije briga, ova plava ubija i budi u isto vrijeme.

A kada ti gledaš u moje oči misliš li isto, samo što su moje smeđe i vuku te u zemlju sve dublje i dublje. Kako u zemlju, misliš si, pa tamo je sve mračno i izgubit ću se. Što nisu valovi bolji od zemlje? Što nije boja bolja od crnila? Što nije kretanje bolje od stajanja? Ne znam, govorim ti. Ne definiram više što je bolje a što lošije. To ne postoji. Možda sam ja tu da te povučem na dno jer iz dna jedini put je samo prema gore. Ispod zemlje nema više ”ispod”. To je to. Jedini put je prema gore.

Ako si već tu sa mnom znači da me trebaš, poslana si meni kao i ja tebi. Nauči me kako da plivam a da se ne utopim. Ja ću tebe naučiti kako iz tame dopire svjetlo. Kako je crna isto boja, i kako je dno ponekad sve što nam treba.

1 Comment

  1. Katarina

    💙

    Reply

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Zaspala sam budna

Zaspala sam budna

I ove noći zaspala sam budna. Oči me nisu slušale. Gledale su previše, a bilo je nevidljivo. Nisu vidjele što dolazi, iako su bile otvorene. Zaspala...

Srest ćemo se opet

Srest ćemo se opet

Znam da će opet doći vrijeme kad ćemo se sresti. Negdje slučajno, daleko od planiranja onog što je nekad bilo u našim glavama. Znam da kad te...

Svatko je na svom putu

Svatko je na svom putu

Svi smo mi na nekom putu. Samo pratimo različite znakove, smjerove i semafore. Nekad putujemo sami, nekad u društvu, nekad sa srećom, nekad sa...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!