11/07/2021

Nemam cilj

$

Što ako nemam cilj? Što ako sam trideset godina imala cilj a sada samo želim biti tu, biti prisutna i postojat. Disat, promatrat, osjećat. Da li je moguće da čovjek shvati da je cilj života ne imati cilj? Da smo vrijedni samo zato što postojimo, i da je život sam po sebi poklon. Da nisu potrebna dokazivanja izvana i odobrenja od drugih da bismo bili posebni.

Mi jesmo posebni. Ti si posebna. Ti si poseban.

To je moguće u teoriji, a koliko je moguće u praksi? Iskreno, to je jako teško. Možda i nemoguće. Nerazumljivo. Neizvedivo. Ranjivo. Da li je moguće da to postignemo sami? Samom odlukom da više nećemo živjeti po starim obrascima nego ćemo biti svjesni sebe i svojih emocija? Možda za neke i je moguće, dok za većinu nas nije moguće bez određenog raspadanja, teškoća i životnih situacija koje nas dovedu do ruba i natjeraju da se pobrinemo za sebe.

Kroz terapiju. Kroz meditaciju. Kroz bilo kakav oblik pomoći koji je za naše najuzvišenije dobro.

Pa kada obavimo sve to, spremni smo za sva ostala životna učenja koja nas još čekaju, ali sa velikom dozom prihvaćanja i razumijevanja. I onda shvatiš da cilj nije odredište nego vožnja na valovima. Ponekad na mirnom moru. Ponekad na olujnom.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!