08/07/2023

Neke smrti nikad ne umiru

$

I rekla mi je…

”I znaš, ja se i dalje dopisujem sa njim. Šaljem mu poruke, videe, slike. Imam skriveni chat sa njime. Prije sam mu slala svaki dan, sada to radim povremeno.

I znaš, nekad ga i nazovem, i čekam da se javi. Zamišljam mu glas, znam kako zvuči, još ga čujem…

Ti naši česti razgovori od par sekundi. Pa je ne mogu pričat jer mi je ušao klijent. Pa on ne može pričat jer mu je gužva. Aj čujemo se poslije – tako bi završavali. I sada sam ga nazvala. Godinu dana nakon smrti. Broj je bio uvijek isključen inače. Ali sada je zvonilo.

Skamenila sam se.

Pomislila sam, možda je sve ovo bila fantazija. Sada je sve oke. On je živ. Sada će se javit!

Nitko se nije javio. Nazvala sam opet kasnije, zvonilo je dugo. Javio se muški glas. Ja se raspadam.

Govorim – oprostite, ali ovaj broj je bio jako dugo ugašen, kada ste ga kupili?

Čovjek govori neki dan.

Plačem.

On kuži da nešto nije u redu. Ne pita me ništa

Ako vas mogu pitati, otkud ste?

Iz Međimurja.

Ja umirem.

Hvala vam, doviđenja…

Teško je Stela kad imaš nekoga s kim se čuješ svaki dan, više puta na dan, sa porukama i pozivima. I onda ti samo odjednom, bez upozorenja, to bude oduzeto.

Bol nije prestala za mene,”

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!