06/10/2021

NE

$

Danas je predivan dan za reći nekome; Ne, Neću, Ne želim, Ne moram, Odjebi.

Samo mi nemoj govoriti kakva bih trebala biti, kako bih trebala izgledati. Ne govori mi što da pričam i kada da šutim. Ne govori mi da šutim zbog mira i tradicije. Ne govori mi koga da slušam i koga da pratim. Ne nameći mi svoj lažni moral i društvene norme. Ne smij se pomaganju i suosjećanju prema ljudima i životinjama.

Odjebi sa svojim pravilima i životom po mjerilima.

Ne govori mi o religijama i o lažnim bogovima. Ne govori mi da Bog ne voli ateiste kad znam da je Bog ljubav. Ne govori mi o crkvi, o školi, o tome da curice moraju nositi rozo. Ne govori mi da muški ne plaču i da moraju biti jaki. Ne govori mi o odgoju koji nalaže da se djeca moraju tući da nauče nešto.

Odjebi od mene sa svime što je trulo i nasilno.

Ne govori mi da odijelo čini čovjeka i da je siromašan zaslužio bijedu. Ne govori mi da je samo novac sreća i da je materijalno odraz moći. Ne govori mi da je ljubav slabost i da je zahvalnost nepotrebna. Ne govori mi da te se ne dotiče jer znam da lažeš.

Ne govori mi da se smirim i da žena mora biti dama. Ne govori mi da se nešto oduvijek tako radilo i da ne radim promjenu. Ne govori mi o uspoređivanju i nadmetanju. Ne govori mi da ne sanjam i da živim u bajci.

Ne slušajte ljude koji vam kvare dan, energiju, snove, uvjerenja, osmijeh.

Zaštitite svoje vrijeme.

Nikom niste ništa dužni.

Odjebi je pola zdravlja – uvijek bilo, i uvijek će biti.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Pravo prijateljstvo?

Pravo prijateljstvo?

''Vjeruješ li da postoji pravo prijateljstvo?'' pitala me iz znatiželje ''Postoji'' - rekla sam ''Ali je jako rijetko. Zašto me pitaš?'' zato jer...

I rekla je…

I rekla je…

''i ja da se tisuću puta rodim htjela bih biti ovakva kakva jesam da svaku emociju proživim da svakog čovjeka proživim neka prođu, neka svatko...

Što me naučila 2023.godina?

Što me naučila 2023.godina?

(i što mi je potvrdila, a već sam znala) ne tražiš previše samo tražiš pogrešnu osobu sve više vjerujem da je ljubav zaista izbor muškarci prelako...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!