14/06/2022

Mrak

$

Mrak je uzeo olovku u ruke i krenuo pisati. Zamračio je svaku stanicu u mome tijelu i to mu nije bilo dovoljno. Zamračio je stan, odjeću, mirise. Leptiri su nestali, plačući. Mrak je uzeo olovku u ruke i napisao jednu stranicu.

Toliko mu se svidjelo da je htio napisati još jednu. Htjela sam da ode ali snaga me odavno napustila. Sjela sam u kut i prepustila mu tron. Pisao je satima. Danima. Noćima. Imao je toliko toga za reći. Htio je vječno pisati.

Moja ruka je osjećala težinu a oči su vidjele sivilo. Svaki dan tmurni oblaci iznad moga stana. Svi gledaju u Mrak i osjećaju njegove stihove.

Plaču. Odlaze. Dolaze. Došao je dan kada su prestali odlaziti. Samo su bili tamo. Čekali sljedeći odlomak. Olovke su se istrošile. Duša je plakala. Zašto Mrak ne odlazi? Kada će ovaj osjećaj nestat? Kada ću prodisat? Gdje je to svjetlo? Zašto sam mu dala moć tako lako?

Sve je mračno. Ne vidim izlaz. Ne vidim sunce. Ne vidim ljubav. Ne vidim pomoć. Ne vidim sebe. Ne prepoznajem sebe.

Tko sam ja?

Nisam ono što misle. Nisam ono što očekuju. Nisam ono za što se predstavljam. Nisam Mrak. Ipak ne želim nestat.

Gdje je pomoć?

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!