Ponekad je Mir osoba.

Ponekad je Mir pogled.

Ponekad je Mir na čudnim mjestima.

Ponekad kad odemo ga izgubimo.

A ponekad kad odemo ga nađemo.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

stela cavrić autorica

Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Bojim se

Bojim se

Bojim se da više ne mogu ostat tamo gdje ne vidim Sunce. Gdje vlada hladnoća i topi se sve osim srca. Gdje kamen nije kamen nego poprimi oblik...

Nemoj mlako na mene

Nemoj mlako na mene

ne volim mlake ljude mlake dodire mlake poglede ne volim mlaka sjećanja mlaku agresiju mlake dogovore i odgovore ne volim mlako ''želim te'' mlako...

Sjetit ćeš me se

Sjetit ćeš me se

Sjetit ćeš me se. Kada vidiš da plivanje na površini nije isto kao i ronjenje u dubini. Kada vidiš da površina ne sadrži nikakvu magiju. Sjetit ćeš...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!