Ponekad ne želim biti najbolja verzija sebe.
Ne želim biti ni verzija.
Otkad smo mi verzije?
Do kad se natječemo sa svijetom?
Ponekad samo želim biti pijesak na sunčanoj obali.
Osmijeh mame.
Ruke njegove.
Vjetar.
Val oceana.
Ništa.
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
ne razumijem što se dogodilo tražim opravdanja za iznenadnu tišinu opravdavam tebe umanjujem sebe možda to što ja vidim u tebi je ipak samo moje...
zatvori oči i dođi u Raj nema više spavanja nema više bolova kroz jedan pogled govoriš mi sve u redu je dušo čekamo te
kakav će ti život biti ovisi o kvaliteti žene koja je uz tebe. kakav si ti ovisi o tome hoće li kvalitetna žena ostati uz tebe.
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
0 Komentara