17/08/2021

Dušo, koliko košta tvoj mir?

Koliko poklona je dovoljno da izbrišu suze sa tvog lica? Koliko suza je potrebno da te se kupi natrag? Nakon koliko suza nestaje iskrenost a postaje manipulacija? Na što sve pristaješ da zadržiš mir u kući? Čiji mir zadržavaš, svoj ili njegov? Čiji mir ti je bitniji?

Tko može više trpiti a tko bolje manipulira? Čije suze vrijede više, čiji zagrljaji više bole? Ledi li hladnoća postelju ili je hladnoća prešla na tvoje srce? Koliko puta si pristala na povišen ton, na viku, koja je od povremene postala redovna? Jer si napravila nešto što njemu nije odgovaralo?

Kada ti je postalo normalno emocionalno manipuliranje? Jesi li svjesna da si izmanipulirana?

Ako jesi, zašto trpiš?

Ako nisi, nadam se da ćeš ubrzo biti.

Reci mi, kako život postane normalan uz sav taj nemir? Pitaš li se kada si se prepustila i otpustila sebe? Vidiš li sebe kakva si bila i kakva si sada? Voliš li se sada? Ili se mrziš i pitaš se kako si dopustila da to muškarac napravi od tebe?

Je li uvjetovanje ljubav, je li ljubav žrtva?

Radimo li ono što ne želimo da bi druga strana bila sretna? U miru? Koliko dugo će biti sretna? Do sljedećeg uvjeta, do sljedeće drame?

Zatim slijedi još jedan uvjet. Još jedna kušnja. Još jedan teret. Uvjet za tebe! Teret za tebe! A drugoj strani mir? Tako to definiramo. U ime ljubavi, u ime prijateljstava – zadržavamo odnose i emocije u ime mira.

Sve što je uvjet nije ljubav.

Sve što je žrtva nije ljubav.

Kada je očekivanje prekomjerno? Kada je dosta, a da je zadovoljeno?

Koliko puta izlaziš u susret a da te ne zaboli u srcu? Koliko drame je potrebno dok se ne otrgneš sa lanca? Ovisi koliko je dug i od čega je napravljen. Koliko ljudi ćeš izgubiti u procesu? Hoće li vika doći do tvog lijepog lica, tvojih ramena i ruku?

Je li te strah?

Jesi se predala?

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

stela cavrić autorica

Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tamni hodnici Pakla

Tamni hodnici Pakla

Hodala sam tamnim hodnicima pakla gdje cvjetaju ruže i trnje govori istinu hodala sam, misleći da je kasno misleći da sam zalutala misleći da sam na...

Igramo se Boga

Igramo se Boga

Živjeli smo tako igrali se Boga voljeli se lažno mrzili se iskreno tuđi put birali tuđe pjesme pjevali misleći da je naš instrument jedini ispravni...

Mir

Mir

Ponekad je Mir osoba. Ponekad je Mir pogled. Ponekad je Mir na čudnim mjestima. Ponekad kad odemo ga izgubimo. A ponekad kad odemo ga...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!