Koliko poklona je dovoljno da izbrišu suze sa tvog lica? Koliko suza je potrebno da te se kupi natrag? Nakon koliko suza nestaje iskrenost a postaje manipulacija? Na što sve pristaješ da zadržiš mir u kući? Čiji mir zadržavaš, svoj ili njegov? Čiji mir ti je bitniji?

Tko može više trpiti a tko bolje manipulira? Čije suze vrijede više, čiji zagrljaji više bole? Ledi li hladnoća postelju ili je hladnoća prešla na tvoje srce? Koliko puta si pristala na povišen ton, na viku, koja je od povremene postala redovna? Jer si napravila nešto što njemu nije odgovaralo?

Kada ti je postalo normalno emocionalno manipuliranje? Jesi li svjesna da si izmanipulirana?

Ako jesi, zašto trpiš?

Ako nisi, nadam se da ćeš ubrzo biti.

Reci mi, kako život postane normalan uz sav taj nemir? Pitaš li se kada si se prepustila i otpustila sebe? Vidiš li sebe kakva si bila i kakva si sada? Voliš li se sada? Ili se mrziš i pitaš se kako si dopustila da to muškarac napravi od tebe?

Je li uvjetovanje ljubav, je li ljubav žrtva?

Radimo li ono što ne želimo da bi druga strana bila sretna? U miru? Koliko dugo će biti sretna? Do sljedećeg uvjeta, do sljedeće drame?

Zatim slijedi još jedan uvjet. Još jedna kušnja. Još jedan teret. Uvjet za tebe! Teret za tebe! A drugoj strani mir? Tako to definiramo. U ime ljubavi, u ime prijateljstava – zadržavamo odnose i emocije u ime mira.

Sve što je uvjet nije ljubav.

Sve što je žrtva nije ljubav.

Kada je očekivanje prekomjerno? Kada je dosta, a da je zadovoljeno?

Koliko puta izlaziš u susret a da te ne zaboli u srcu? Koliko drame je potrebno dok se ne otrgneš sa lanca? Ovisi koliko je dug i od čega je napravljen. Koliko ljudi ćeš izgubiti u procesu? Hoće li vika doći do tvog lijepog lica, tvojih ramena i ruku?

Je li te strah?

Jesi se predala?