17/10/2021

Do kada tragamo?

Sve te boje koje gledam kroz oči kojima dovoljno ne zahvaljujem.

Sve te zrake koje upijam kroz kožu koju dovoljno ne njegujem.

Sav taj vjetar koji spontano je prošao kroz moju kosu kojoj dovoljno se ne divim.

Sve te misli koje žele ostat u umu koji želi biti glavni.

Sav taj život olako shvaćen.

Svi ti zagrljaji olako prihvaćeni. Sve te note ne dovoljno glasne. Svo to prihvaćanje i opiranje. Svo to izazivanje i buđenje.

Je li dovoljno ili je previše?

Kada je dosta?

Kada se smirujemo?

Dok smo živi ili kad umremo?

Možda dok ne prihvatimo, do tada tragamo.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tamni hodnici Pakla

Tamni hodnici Pakla

Hodala sam tamnim hodnicima pakla gdje cvjetaju ruže i trnje govori istinu hodala sam, misleći da je kasno misleći da sam zalutala misleći da sam na...

Igramo se Boga

Igramo se Boga

Živjeli smo tako igrali se Boga voljeli se lažno mrzili se iskreno tuđi put birali tuđe pjesme pjevali misleći da je naš instrument jedini ispravni...

Mir

Mir

Ponekad je Mir osoba. Ponekad je Mir pogled. Ponekad je Mir na čudnim mjestima. Ponekad kad odemo ga izgubimo. A ponekad kad odemo ga...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!