Kada bi postojalo neko mjesto gdje mogu otići, gdje Sunce i Mjesec žive u isto vrijeme. Gdje noć i dan sjede za istim stolom ne skrivajući svoje mane. Kada bi postojalo neko mjesto gdje se kosa sama plete i krila dobivaju pri rođenju. Takvo bi mjesto imalo dugine boje i sve životinje bi živjele na istom otoku.

Pio bi se čaj i pričalo o vilama. Kada bi postojalo takvo mjesto gdje bih mogla sakrit tebe, djevojčice malena, da te zaštitim od crnih oblaka koji se žele uselit na naše nebo, otišla bih tamo…

Otputovala prvim splavom koji bi mi došao u susret. Kada bi postojalo takvo mjesto gdje sve boje žive skupa, nadopunjuju se, gdje je crna prihvaćena isto kao i bijela… Odvela bih te tamo, da ne moraš zemlju na koži iskusiti.

Kada bi postojalo takvo mjesto, skriveno od visokih tonova mračnih ljudi, tamo bih te djevojčice povela da skupa učimo ponovno kakav bi život trebao biti.