14/08/2021

Beskrajni konzumerizam

$

Beskrajni konzumerizam nas tjera u propast. Nekontrolirano kupovanje i posjedovanje stvari, konstantno uspoređivanje sa drugima na temelju toga što imamo i koliko imamo, u materijalnom smislu.

Za svaku emociju danas postoji poklon. Svaka rana se može zaliječiti skupim nakitom. Djetetove suze se najbolje brišu novom igračkom. Svaki propušteni trenutak bliskosti se naplaćuje uz kamate. A svaka suza se briše jednom dobrom novčanicom.

Gledanje djeteta kako raste se može pratiti online preko video poziva dok vi radite, radite i samo radite. Dobro da postoje sve te ”stvari” da se ne moramo osjećat. Beskrajno hvala onome tko je shvatio ljudski um i zaključio da je najbolji način izbjegavanja bliskosti taj da se zbližimo poklonima.

I onda ide uspoređivanje. ”A čime se ti baviš? A ti? Moj mali je prošao sa 5 u školi, a tvoj? Moja curica ide na gimnastiku, pjevanje, sviranje klavira i jako je sretna. Mene i muža nema po cijele dane doma pa joj želimo nadoknaditi to vrijeme na način što ćemo joj priuštiti sve što poželi. – Je li sretna?- Kako to misliš? Pa naravno da je. Neka djeca nikad to neće imati, neka djeca se samo igraju u parku i grade kule od pijeska. To je neusporedivo.”

Još jednom beskrajno hvala onome tko je shvatio da se ljubav može kupiti i da ne moraš biti uz osobu da bi ju volio, dovoljno je da ju obasipaš darovima i tvoja je za cijeli život.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz hCaptcha i apliciraju se njihova Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tihi dom

Tihi dom

Ulazim u tvoj Tihi dom, brišem cipele na ulazu i otvaram srce. Pitam te kako si, fali li ti nešto, možda ti falim ja ili netko drugi. Vadim dušu van...

Uz tebe sam

Uz tebe sam

ne želim ti reći da će život proći i da je tako trebalo biti dajem ti siguran prostor da se i ti raspadneš ako treba, padni i ostani na podu ne...

Što nakon ljubavi?

Što nakon ljubavi?

nakon ljubavi ostaje poštovanje ako nema poštovanja znači da ljubavi nikad nije ni bilo *gledam kako se biraju ljudi pa provode skupa minute, dane i...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!