04/09/2022

A gdje je fokus?

$

Kada preusmjerimo fokus na ono što imamo umjesto na ono što nemamo, život nam postane lakši i jednostavniji. Ljudi žure i tragaju za nečim izvana što će ih ispuniti, emotivno se vežu za stvari, toksično se vežu za ljude misleći da je to ljubav i u tom procesu izgube sebe.

Izgube pojam onoga što oni jesu u srži.

Nikad im nije dovoljno, ego traži još više. Strah traži još više. Više materijalnog, više odobravanja, više pohvala, više imovine.

Gdje se kupuje to ”više”?

Zaborave na zahvalnost, na ljubav, na zagrljaje, na plivanje u moru, na sjedenje na travi, promatranje životinja. Sva sreća i mir koji se traže godinama postoje u nama. Nekako smo se od toga odvojili i gledamo na to kao na nešto što moramo dostići. Ponovno osvojiti. Ponovno biti dosljedni da zaslužimo to.

Ljubav i Mir se ne zaslužuju. Mi to jesmo. To je naše pravo od rođenja. To je naša osnova. To je naša esencija. Sve što gradimo na to je bonus. Ljudi oko nas su bonus. Dobar posao, karijera, titule, sve ostalo je bonus. Bonus koji treba doći kao završni sloj na već ugrađeni i uzemljeni Mir.

Ako je obrnuto, a većinom je, do Mira je teže doći. Mir ćemo početi percipirati kao još jednu nagradu. A univerzum to neće dopustiti. Morat ćemo naučiti kako sve izgubiti i biti u redu sa time da smo Ništa, i biti u redu ”samo” sa mirom i zahvalnosti.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!