Igram se bez obzira na godine. Godine su samo broj koji znači nešto do određenih godina. Određenih godina u kojima shvaćam da ne znači ništa. Godine shvaćanja su za svakog različite. I neka su. Da se svi igramo u isto vrijeme, tko bi nas pazio? Da se svi pazimo u isto vrijeme, tko bi se igrao?
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
vježbala sam tijelo a trebalo je samo da si zagrlim dušu vježbala sam osmijeh a trebalo je samo da pustim suze vježbala sam hladnoću a srce je...
dala bih sve poklone ovog svijeta sve božićne večere i okupljanja sve lampice i svjetla grada dala bih svo kićenje borova i božićne pjesme sve...
pišem da bih pomogla sebi, tebi i svijetu pišem da bih živjela u nekom svijetu gdje je sve jednostavno pišem kako bih prenijela da ljubav ne stanuje...
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
0 Komentara