Igram se bez obzira na godine. Godine su samo broj koji znači nešto do određenih godina. Određenih godina u kojima shvaćam da ne znači ništa. Godine shvaćanja su za svakog različite. I neka su. Da se svi igramo u isto vrijeme, tko bi nas pazio? Da se svi pazimo u isto vrijeme, tko bi se igrao?
Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!
Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.
Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.
I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.
Neka bude kako treba biti.
ponekad se pitam vuče li me prema tebi intuicija ili trauma
čula sam svoje srce nije moglo doći do riječi od kucanja čula sam svoj um nije mogao doći do riječi od promišljanja zatvorila sam oči isključila sam...
upravo idem sa svime što nemam u sve ono što želim
Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.
0 Komentara