Pogledaj se

Pogledaj se danas u ogledalo i vidi se. Gledaj svoje oči, promatraj boju u njima. Pogledaj se danas i vidi nove bore koje su se pojavile na licu. Nasmij im se. Pogledaj se danas i vidi svoju kosu. Ima li istu boju kao do sada ili se počela mijenjati. Gledaj se toliko dugo dok tiNastavi čitati “Pogledaj se”

Put promjene

Žele da se promijeniš, pa kada se promijeniš kažu da je nemoguće. Žele da se prilagodiš, pa kada se prilagodiš kažu isto nemoguće jer si ti ”takva”. Navikli su da im ispunjavaš očekivanja pa kada prekineš kažu da si se promijenila na gore. Žele te držat dovoljno blizu da te mogu kontrolirat, ali dovoljno dalekoNastavi čitati “Put promjene”

Bivši

Bivši odnosi. Bivši prijatelji. Bivši partneri. Bivši šefovi. Bivši osjećaji. Bivše ljubavi. Zašto zazirete od bivših odnosa? Zašto vam većina bivših odnosa završi u sukobu? A dok je trajao odnos sve je bilo ”lijepo i u redu.” Netko tako blizak i drag je postao netko tako dalek i omražen. Zbog čega više pamtimo loše stvari?Nastavi čitati “Bivši”

Stavljaš li filter na život?

Koliko često si ne dopuštaš osjetiti ono što osjećaš iznutra? Koliko često se trudiš biti jaka i pokazuješ da te ne dira? Uljepšavaš li emocije koje te guše prije spavanja? Možda ih i opravdavaš? Pakiraš emocije u jednu malu kutiju i ostavljaš ih za kasnije. Kada završiš sa poslom, kada staviš djecu na spavanje, kadaNastavi čitati “Stavljaš li filter na život?”

Do kada tragamo?

Sve te boje koje gledam kroz oči kojima dovoljno ne zahvaljujem. Sve te zrake koje upijam kroz kožu koju dovoljno ne njegujem. Sav taj vjetar koji spontano je prošao kroz moju kosu kojoj dovoljno se ne divim. Sve te misli koje žele ostat u umu koji želi biti glavni. Sav taj život olako shvaćen. SviNastavi čitati “Do kada tragamo?”

Kad prošlost pokuca

Dok čekamo da budemo sto posto spremni, nikad nećemo krenuti. Uvijek će biti ono nešto što nas vuče nazad. Još jedan zadatak za obavit, još jedna osoba koju trebamo zaboravit. Ako čekamo da nas sve prođe, proći će nam život. Nemoguće je da sve prođe. Uvijek ostane neki mali dio u nama. Mali dio rodnogNastavi čitati “Kad prošlost pokuca”

Potres

Sve do jučer činilo se kao neki san. Kao neki život obećan meni i svima, kao da nam je dužan da ga živimo sto godina. Sjedim na krevetu i mislim o danu i suncu koje me čeka kad izađem. Predivan je dan, hladnoća pomiješana sa zrakama sunca. Poželim da se sjećam svakog života kojeg samNastavi čitati “Potres”

Zbog koga niste slobodni?

Zbog koga niste slobodni? Zbog čega niste slobodni? Često imamo stvorena kriva uvjerenja koja vučemo iz djetinjstva ili iz određenih trauma koje su proizašle iz raznih odnosa i situacija, te potisnemo ta uvjerenja duboko u sebe, hodamo kroz život čvrsto i sigurno misleći da smo slobodni i da živimo život kakav želimo. Vrlo često otkrijemoNastavi čitati “Zbog koga niste slobodni?”

Kada umre posljednji dio mene

Kada umre posljednji dio mene da li ću se pitati kako sam živjela. Kada prođe svjetlost kroz zadnju poru moga tijela u potrazi za zvijezdama koje žive u meni. Pogledat ću u Mjesec tražeći nadu i spas. Za ovu dušu koja je malo dijete upakirano u tijelu žene. Kada se susretnu moje srce i umNastavi čitati “Kada umre posljednji dio mene”