Potres

Sve do jučer činilo se kao neki san. Kao neki život obećan meni i svima, kao da nam je dužan da ga živimo sto godina. Sjedim na krevetu i mislim o danu i suncu koje me čeka kad izađem. Predivan je dan, hladnoća pomiješana sa zrakama sunca. Poželim da se sjećam svakog života kojeg samNastavi čitati “Potres”