Sve te boje koje gledam kroz oči kojima dovoljno ne zahvaljujem. Sve te zrake koje upijam kroz kožu koju dovoljno ne njegujem. Sav taj vjetar koji spontano je prošao kroz moju kosu kojoj dovoljno se ne divim. Sve te misli koje žele ostat u umu koji želi biti glavni. Sav taj život olako shvaćen. SviNastavi čitati “Do kada tragamo?”
Arhiva oznake: Pjesme
Djevojčice
Kada bi postojalo neko mjesto gdje mogu otići, gdje Sunce i Mjesec žive u isto vrijeme. Gdje noć i dan sjede za istim stolom ne skrivajući svoje mane. Kada bi postojalo neko mjesto gdje se kosa sama plete i krila dobivaju pri rođenju. Takvo bi mjesto imalo dugine boje i sve životinje bi živjele naNastavi čitati “Djevojčice”
Hajde napiši pjesmu Neka im srce zatitra Neka im duša treperi Neka im suze krenu. Hajde napiši pjesmu Da ne moraju priznati što ih tišti Da kroz pjesmu kažu što je život Da jedna pjesma opiše tugu. Hajde napiši pjesmu Ovako tužno ljubavnu Na koju će se čaše lomiti Na koju će očima pričati ANastavi čitati
Pažnjom me kupi Suncem me nahrani Daj mi da dišem Dok je more na mojoj strani Ne treba mi perje Mekano i glatko Dovoljan je samo dodir Za ovo srce stakleno Razbit će se, pazi Ljubavlju se hrani Pažnjom me kupi Ključ je na tvojoj strani
Zlatni kavez
Valjda svo to crno je moralo izaći iz kože A ustalilo se na toliko dugo godina Da je poprimilo boju duge i miris smijeha I više nije znalo da li je maska ili stvarnost Kada je kavez pozlaćen zatvor je ugodan dom Ali je jakost odlučila biti slaba Domina je ranila samu sebe I MjesecNastavi čitati “Zlatni kavez”
Otpuštam i dopuštam. Sebi da izađem. Tebi da izađeš. Otpuštam sve, sve što je prošlo, što je izgubilo boju. Što ne sjaji, što nema osmijeha. Dopuštam da uđe sve. Sve novo. Ponešto i staro, ali sa novom energijom. Koja je sada spremna kad sam ja spremna.
Igram se bez obzira na godine. Godine su samo broj koji znači nešto do određenih godina. Određenih godina u kojima shvaćam da ne znači ništa. Godine shvaćanja su za svakog različite. I neka su. Da se svi igramo u isto vrijeme, tko bi nas pazio? Da se svi pazimo u isto vrijeme, tko bi seNastavi čitati
Što je udaljenost? Što su granice? Za srce nema pravila. Za srce nema zidova. Zidovi su u umu, u pravilima i u društvu. Znaš da to nisam ja. Znaš da plešem u vatri.
Rastem u boli. Raspadam se u ravnodušnosti. Osjetit ću ponovno svjetlost. Rodit ću se opet. Kada svaki dio mene umre, ljubav će naći svoj put.
Sabini
Postajem Žena, nakon svih ovih dugih godina. Godina u kojima sam bila jaka. Hrabra i snažna. Postajem Žena. Moje rane sada su pahulje, lagane i prozirne, posvuda lete, vidiš ali slabo osjetiš. Ipak, samo su moje. Podsjetnik tereta na leđima kojeg više ne nosim. Postajem Žena. Svijete pozdravljam te, grlim te, ljubim te. Nisam znalaNastavi čitati “Sabini”
Stela Cavrić 