Do kada tragamo?

Sve te boje koje gledam kroz oči kojima dovoljno ne zahvaljujem. Sve te zrake koje upijam kroz kožu koju dovoljno ne njegujem. Sav taj vjetar koji spontano je prošao kroz moju kosu kojoj dovoljno se ne divim. Sve te misli koje žele ostat u umu koji želi biti glavni. Sav taj život olako shvaćen. SviNastavi čitati “Do kada tragamo?”

Djevojčice

Kada bi postojalo neko mjesto gdje mogu otići, gdje Sunce i Mjesec žive u isto vrijeme. Gdje noć i dan sjede za istim stolom ne skrivajući svoje mane. Kada bi postojalo neko mjesto gdje se kosa sama plete i krila dobivaju pri rođenju. Takvo bi mjesto imalo dugine boje i sve životinje bi živjele naNastavi čitati “Djevojčice”

Zlatni kavez

Valjda svo to crno je moralo izaći iz kože A ustalilo se na toliko dugo godina Da je poprimilo boju duge i miris smijeha I više nije znalo da li je maska ili stvarnost Kada je kavez pozlaćen zatvor je ugodan dom Ali je jakost odlučila biti slaba Domina je ranila samu sebe I MjesecNastavi čitati “Zlatni kavez”

Sabini

Postajem Žena, nakon svih ovih dugih godina. Godina u kojima sam bila jaka. Hrabra i snažna. Postajem Žena. Moje rane sada su pahulje, lagane i prozirne, posvuda lete, vidiš ali slabo osjetiš. Ipak, samo su moje. Podsjetnik tereta na leđima kojeg više ne nosim. Postajem Žena. Svijete pozdravljam te, grlim te, ljubim te. Nisam znalaNastavi čitati “Sabini”