Potres

Sve do jučer činilo se kao neki san. Kao neki život obećan meni i svima, kao da nam je dužan da ga živimo sto godina. Sjedim na krevetu i mislim o danu i suncu koje me čeka kad izađem. Predivan je dan, hladnoća pomiješana sa zrakama sunca. Poželim da se sjećam svakog života kojeg samNastavi čitati “Potres”

Zlatni kavez

Valjda svo to crno je moralo izaći iz kože A ustalilo se na toliko dugo godina Da je poprimilo boju duge i miris smijeha I više nije znalo da li je maska ili stvarnost Kada je kavez pozlaćen zatvor je ugodan dom Ali je jakost odlučila biti slaba Domina je ranila samu sebe I MjesecNastavi čitati “Zlatni kavez”

Kalup služi da ga razbijemo

Uvijek sam se pokušavala staviti u kalup. Nekako se oblikovati da stanem u neku kutiju, u određenu vrstu ljudi sa određenim stavovima i navikama. Nikad to nisam uspjela. Tijekom života sam se pitala zašto ne mogu biti kao drugi. Zašto se ne mogu prilagoditi? Zašto sam u konstantnoj borbi? Borbi sa roditeljima, okolinom, sa pravilima,Nastavi čitati “Kalup služi da ga razbijemo”

Kada umre posljednji dio mene

Kada umre posljednji dio mene da li ću se pitati kako sam živjela. Kada prođe svjetlost kroz zadnju poru moga tijela u potrazi za zvijezdama koje žive u meni. Pogledat ću u Mjesec tražeći nadu i spas. Za ovu dušu koja je malo dijete upakirano u tijelu žene. Kada se susretnu moje srce i umNastavi čitati “Kada umre posljednji dio mene”

Život je poklon

I nikad ne zaboravi da je život poklon. Nisi tu samo da preživljavaš. Tu si da voliš, da daješ i da dijeliš. Ono što daješ vraća ti se. Ono što ne daješ, ne očekuj od drugih. Zagrli. Zagrli sve. Partnera, tatu, prijatelja, psa. Zagrli sebe. Daj si ljubav. Voli svoje tijelo. Nesavršeno savršeno. I sviNastavi čitati “Život je poklon”