Otvorila sam dušu pred ovim svijetom koji ne voli osmijehe već tužne poglede. Otvorila sam srce pred kamenjem sivog morala. Vjerovala i nadala se da postoji rupa u koju mogu ući. Otvorila sam oči tamo gdje oči nisu. Tamo gdje se ne vidi i ne čuje. Tamo gdje se čuje zvuk kovanica i zvuk moći. Ušla sam u taj svijet bez parfema na svojoj koži. Noseći samo pjesmu duše.
Ogolila se pred svijetom kojem nije stalo do mene. Otvorila sam dušu, vukla kofer njenih briga.
Rekla mi je
- tvoje brige su i njihove brige
- tvoja tuga je i njihova tuga
- tvoja ljubav je i njihova ljubav
- nosi moje kofere i svakom daj po jedan
Otvarala sam dušu godinu dana. Otvarala prozore ljudima koji su mi zatvorili vrata. Bacila ključ, ali ostavila rezervni. Otvorila sam dušu svijetu koji je samo čekao nekoga sa istinom. Otvorio je i meni svijet dušu. Izliječio me kroz sebe i kroz mene. Dao mi nešto što mi nitko dao nije.
I ja nastavljam.
Pratim i osjećam.
Pišem i mirujem.
Do kraja ovog života.
Do početka nekog sljedećeg.
0 Komentara