Danas sam objavila sliku na instagramu i nazvala ju ženom koja je ”Hrabra u strahu”. Opis slike sam iskoristila iz knjige svoje prijateljice i autorice Anele Barčić, ”Zašto ti pišem”.

Kad sam to pročitala samo sam stala i prestala čitati, kroz glavu su mi prošle sve slike iz života u kojima sam morala, bila prisiljena, biti hrabra a umirala sam od straha. Možda je Anela mislila i na nešto drugo dok je ovo pisala ali mene je odvuklo u sve teške situacije života, a imala sam ih i previše ako se mene pita. Zamisli, Hrabra u strahu. Toliko jednostavna, a toliko moćna rečenica.

I dok ovo pišem mislim o sebi koja sam jedna od hrabrijih osoba koje poznajem, i da, da, zaista to mislim. Mislim na sebe kao malu curicu koja je prolazila teško djetinjstvo i maštala o danima koji će biti lakši. Mislim na sebe koja se cijeli život nešto bori, za sebe, za druge, za svoja prava, za tuđa prava, za jednakost, za ravnopravnost, za pravdu. Ne moram ja to, ne, ali to živi u meni. Jače je od mene. I nekad sam umirala od straha dok sam se suprotstavljala drugima koji su me gazili, a i druge, ali uvijek sam bila hrabra. Prkosna i ponosna.

Mislim na sebe koja je prošla zadnje dvije najgore godine u svom životu, i ponekad se pitam kako još uspijevam vjerovati da će sve biti dobro, a umrla sam kad mi je umrla moja najdraža osoba. Vjerujem da tuga nikad ne prestaje, samo biramo hoćemo li patiti ili ćemo graditi život oko te tuge. I tada sam, i sada sam, hrabra u strahu.

I mislim na sve one Žene koje su svaki dan Hrabre u strahu.

Koje guraju kroz život, koje se bore, koje žele više ali okolnosti života nekad ne dozvoljavaju. Mislim na sve one žene koje su izgubile svoju djecu, a moraju biti hrabre u strahu jer život ne pita možeš li, on samo ide dalje. I većinom ljudi ne pitaju možeš li, nego se ljute ako nisi dobro nakon 2 mjeseca. Mislim na sve one žene koje trpe nasilnike i manipulatore, ali ostaju isto zbog okolnosti života i nemaju pomoć izvana nego samo osuđivanje. Budite hrabre i osnažite se dok nitko ne gleda da možete korak po korak planirati svoj novi život bez tog gada.

Mislim na sve one žene koje su i dalje slabije plaćene od muškaraca a na istim su radnim pozicijama. Znam da ste hrabre u strahu, ali i njima dolazi kraj. Došlo je vrijeme kad je najbitnija karika u poslovanju emocionalna inteligencija, a većina muškaraca ne posjeduje tu kvalitetu.

Mislim na sve one žene koje su ostavljene sa djecom, koje su prevarene, koje sumnjaju da ih muž vara, koje se osjećaju napušteno od partnera, obitelji i prijatelja. Znam da ste hrabre u strahu. I znam da boli kao sam vrag. Mislim na sve one žene koje rade tri posla kako bi djeci osigurale izlet. Na one žene koje uporno moraju dokazivati svoju pamet svijetu. Na one žene koje su fizički zlostavljane a sustav ih i dalje ne štiti na pravi način.

Mislim na sve one žene koje ustaju svaki dan sa strahom ali su i dalje hrabre i ne odustaju.

Mi smo žene, i znam da to možemo.

I znam da je nekad užasno teško.

I da nekad jedva nađemo razlog da ustanemo iz kreveta.

Ali isto tako znam da pojam Žena označava Hrabrost.