13/01/2024

Doziramo se

$

Doziramo se kako bismo uklopili ovu ludost koja nam gori u tijelu, pa da pokažemo svijetu kako smo mirni, staloženi, pravilni,

Doziramo se da se svidimo partneru, prijateljima, da ispoštujemo sve motivacijske videe o tome što radi prava žena ili pravi muškarac.

Ponašamo se fino, potiskujemo ljutnju, skrivamo tugu i slomljeno srce, dajemo se u dozama osobama koje nas okružuju, da ne budemo previše njima, a ni sebi.

Doziramo svoje ponašanje, svoje smijanje, svoje nagone, svoje apetite, svoju energiju, kako bismo odgovarali nečemu što je već umjetno i lažno stvoreno od većine.

Doziramo se i prodajemo u malim bocama, govorimo kako smo osviješteni, produhovljeni, iscijeljeni, a ustvari smo sjebani, veseli, tužni, ludi, ljuti, predivni i užasni ljudi.

Sve vrvi od pozitive i motivacijskih govornika, svuda psihologija duše prodaje se na pladnjevima, potiče se autentičnost, a nikad veća sjebanost.

Čemu sve te poruke ako se i dalje doziramo?

Slikaj me, ali makni taj prljavi veš.

Slikaj mene i dijete, ali daj da si pašemo sa bojama.

Slikaj me, ali čekaj dok se našminkam.

Voli me, ali čekaj da ti se prodam u dozama.

Voljet ću te, ali daj popravi ovo prvo, drugo i treće kod sebe.

Doziramo se, jer se i dalje ne prihvaćamo u potpunosti.

Samo nemoj više.

Ja neću.

0 Komentara

Submit a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova stranica zaštićena je kroz reCAPTCHA i apliciraju se Google Pravila privatnosti i Uvjeti korištenja.

Pronašli ste sebe u objavi?

Onda će Vam se zasigurno svidjeti moja zbirka pjesama!

Ova zbirka osobnih priča i pjesmi stvorena je s namjerom da prodire u naše najdublje dijelove – onu zanemarenu, često zaboravljenu dušu koja nas usprkos tome nikada ne napušta.

stela cavrić zbirka pjesama kad duša priča svijet šuti
stela cavrić autorica
Stela Cavrić

Ja ne znam što pišem. Riječi same dolaze. Tipkam, tipkam… Kao da je nešto u meni i želi izaći van. Toliko toga, riječi, misli, snovi, neka sve ide van. Neka si svatko uzme što mu treba. Možda se netko pronađe u jednoj rečenici, možda u cijelom tekstu, a možda i nigdje.

I nigdje je u redu. Zapravo, sve je u redu. Prihvaćam, i idem dalje. Da se trebamo razumjeti sada, razumjeli bismo se. Možda ćemo sutra, možda za pet dana, možda za pet godina.

Neka bude kako treba biti.

Povezani blogovi

Tadašnje morske misli

Tadašnje morske misli

što je za mene neka mi dođe što nije neka me prođe ... kako se ponašaš takve odnose i stvaraš ... radije ću bez tebe nego bez sebe ... jesi li ti...

Neka hvala, ja ću po svom

Neka hvala, ja ću po svom

kad vidim da vam je cilj što više odnosa a ne što kvalitetniji odnos -neka hvala, ja ću po svom kad vidim da vam je bitnije što o vama misli društvo...

Jesi li si ikad rekla?

Jesi li si ikad rekla?

koja je privilegija biti ja koja je privilegija biti u mome društvu koliko ja vrijedim koliko ja suosjećam koliko ja imam razumijevanja znaj ovo...

Pretplatite se na newsletter!

Pretplatite se na newsletter!

 

Pretplatom dobivati ćete obavijesti o zadnje objavljenim pjesmama, dnevnicima i blogovima, kao i budućim inovacijama u sklopu rada bloga! Neću vam slati spam u bilo kojem obliku ili formatu.

Uspješno ste se pretplatili!