Hladnoća

U ovoj hladnoći u kojoj si me ostavio smrzava se jedno srce. Srce puno rupa, godinama krpano sa svih strana. Zadnja rupa plaće i vrišti, pita se kako opet duša prolazi kroz nju kada je obećala samoj sebi da će je led ispuniti. Svaka rupa u srcu vodi život na svoj način. Hladnoća im je novi dom, ponekad se sjete neke iskre i topline. Ponekad se sjete zagrljaja i otkucaja tuđeg srca. Ponekad još ima nade za disanje. Ponekad je samo riječ.

U hladnoći žive samo hladni i svaka rupa koja želi toplinu biti će ubijena. Na najgori mogući način, ostajući sama zauvijek. Zauvijek hladna i zakrpana, zauvijek sanjajući tuđe otkucaje. Toplina je toliko daleko. Ona je tuđi dom. Tuđa svrha. Tuđe ispunjenje. Nije to za ovo srce. Svi zaboravi su zaboravljeni i sve nade su utopljene. Zauvijek na dnu oceana, ispod zemlje, zadnja nada u kovčegu leži. Nikad isplivana, zauvijek zgažena.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: