Vjera

S vremena na vrijeme izgubim vjeru. U Život, u Svemir, u Boga. U sebe. Izgubim vjeru u smisao i u svrhu. U dobrotu, u ljudskost, u prijatelje, u obitelj, u ljubavnike. U ono što su rekli i ono što nisu rekli. Izgubim se u očekivanjima. Pitam se jesu li prevelika ili premala? Jesu li dopuštena? Jesu li opravdana? Svejedno, izgubim se u njima.

Izgubim se u granicama. Svojim i tuđim. Izgubim vjeru da ih mogu postaviti. I pitam se opet, zašto je, zašto nije, što nije u redu sa mnom? Mislim li previše? Želim li previše ili premalo? Osjećam li previše? Možda osjećam premalo. Možda kada osjećam, ne kažem. Možda nemam vjeru u dubinu svoje duše.

S vremena na vrijeme izgubim vjeru u Ljubav, u postojanje, u kreaciju. Izgubim vjeru i pitam se čemu sve ovo. Čemu sve te škole i lekcije, koliko će još trajati? Pitam se što sam sve bila u prošlim životima. Pitam se ima li Karma veze sa time što me uvijek vraća na mjesta koja nisam do kraja zaliječila ?

Zašto mene vraća a druge ne? Možda se i drugi to pitaju za mene… S vremena na vrijeme pitam se zašto isto ponavljam, isto dopuštam, isto propadam? Zašto isto osjećam, isto mislim? Zašto se okrećem iza sebe?

S vremena na vrijeme izgubim vjeru, u svoj rad, u svoju promjenu, u svoje srce, u svoju dušu. U svoju dobrotu. U ljubav prema sebi. Izgubim vjeru u svoju svjetlost. Izgubim vjeru u spas. U povezanost. U odanost. U iskrenost.

Zašto nismo iskreni? Ne možemo se nositi sa svojim ili tuđim emocijama? Vjerujte mi, sa tuđim. Zato skrivamo. S vremena na vrijeme izgubim vjeru u zaštitu. Izgubim vjeru u Vjeru. I tada shvatim, u samom gubitku vjere svega što postoji, da mi baš to treba, toliko jako, da se podsjetim da Vjera ne treba vjeru. Vjera prihvaća moj gubitak vjere. Vjera ima ljubavi prema meni čak i kada ja nemam ljubavi prema sebi. Vjera vjeruje u mene čak i kada ja ne vjerujem u sebe.

Vjera vjeruje da sve ide po planu, da je sve dio univerzalne kreacije, i da je u redu da i ja ponekad nemam vjeru u nju. Da ju i ja ponekad ne želim, ne trebam, okrenem joj leđa. I tada kada me prihvati takvu, taj postupak Vjere vraća moju vjeru u nju.

2 misli o “Vjera

  1. Poštovana Stela postavljate ispravna pitanja. Vjerujem da svatko od nas barem jednom u životu prije ili kasnije dođe u takvu životnu fazu koju opisujete. Iskreno se nadam da ćete pronaći svoju životnu svrhu i smisao. Lijepi pozdrav.

    Sviđa mi se

Odgovori na lemy9 Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: