Ne mogu pobjeći od sebe?

Gdje god da pobjegnem ne mogu pobjeći od sebe?

Bježala sam od sebe jako dugo misleći da bježim od svega samo ne od sebe. Nisam shvaćala da je problem u meni i da je rješenje u meni. Bježala sam iz svog doma, od svog partnera, od obitelji, od prijatelja. Bježala u drugi grad, u drugu državu. Samo što dalje.

Samo da promijenim okolinu. Samo da se maknem. Samo malo i biti ću bolje. Samo da ”dođem sebi”. I djelovalo bi, kratkoročno.

Otišla bih u drugi grad, ponovo prodisala i mislila da sam bolje. Da sam kao nova. To bi trajalo nekoliko dana i ponovo bi isti osjećaj gušenja se pojavio. ”Ne mogu biti tu gdje jesam. Moram se maknuti.” S vremenom ništa nije djelovalo. Svaki put kad bih pobjegla dočekala me ista osoba kada bih legla u krevet. Samu bih sebe dočekala svaki put.

Netko bježi danima. Netko mjesecima. Ja sam bježala godinama. Koliko god bježanje trajalo uvijek nas dočeka isti odraz u ogledalu koji nam ne da mira dok se ne pogledamo duboko, sjednemo, udahnemo i budemo prisutni sa tim odrazom.

Najteži odnos u životu imamo sa samim sobom. Najteži, ali najdivniji.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: